Jedan od mladjih srpskih stručnjaka svoju karijeru već šestu godinu gradi u Svetoj zemlji, prvo u Makabi Tel Avivu gde je ostavio neizbrisiv trag a od ove sezone u Ramat Hasharonu. Uz klupske obaveze Nikola Maksimović je i selektor muške reprezentacije Gruzije.
Nakon šest godina u Svetoj zemlji, sta je opšti utisak?
– Opsti utisak je veoma pozitivan! Za ovih šest godina stekao sam mnogo iskustva, kako u profesinolnom smislu tako i privatno. Jer Izrael je jedna veoma specifična zemlja za život i rad. Ja u šali ali i dosta u zbilji kažem što je ovde normalno – nije nigde ali i obrnuto. Svih šest sezona sam bio sa porodicom, što mi je dosta olakšalo boravak ovde. Deca su ovde krenula u školu, pričaju perfektno 3 jezika. Svakako moram da budem zadovoljni šta sam postigao u rezultatskom smislu. Unazad 5-6 godina što se poklopilo sa mojim dolaskom a i dolaskom mnogih kolega iz Srbije a i drugih EX YU Republika, izraelski rukomet je mnogo napredovao… Mislim da ce se kvalitet našeg rada u prethodnih nekoliko sezona drastično primetiti tek za nekoliko godina, pošto se nastavlja trend da nas je sve manje ovde.
Nakon pet sezona u Makabiju iz Tel Aviva, bilo je vreme za nove izazove?
– Nakon četiri fenomenalne sezone i jedna dosta lošije u Makabiju došlo je do zasićenja i opredelio sam se za Ramat Hasharon. Klub sa dobrim budžetom, ekipa sastavljena po mom izboru i odličan početak sezone – obećavajući… Ipak, dosta poteškoća koje su nas pratile tokom celog prvog dela sezone kulminirali su posle zimske pauze. Sporazumno smo napravili dogovor o prekidu saradnje. Do kraja sezone ostajem u Klubu ali neizvestan je nastavak i u drugoj sezoni.
Jedan ste od retkih koji su ostali u ovoj situaciji u Izraelu, kako provodite vreme?
– Samo smo kolega Srđan Rundić i ja ostali u Izraelu i za vreme Korona krize. Moj prvi razlog je što deca idu ovde u školu i čekamo da se nastavi školska godina da bi kompletirali prvi odnosno drugi razred… Za to vreme pratimo online nastavu. Supruga Ivana i ja im pomažemo i učimo uz njih… Nije lak hebrejski. Ja sam nastavio rad sa juniorskom ekipom preko Zoom aplikacije 4 puta nedeljno, i cekamo da popuste mere koje ce nas vratiti na rukometni teren. Svi jedva cekamo to. U slobodno vreme kao i svi, setnja, malo sporta i porodicno igramo drustvene igre. Učesnik sam i online šahosvkog turnira „Igraj šah – ostani kod kuće“
Predavacete izraelskim trenerima online na koju temu?
– Sa kolegom koji vodi katedru za rukometne trenere na Wingate Univerzitetu bio je dogovor pre Korona krize da svaki petak držim predavanja na njihovoj trenerskoj školi. Pošto nam je ova situacija malo poremetila planove, došli smo na ideju da preko Zoom aplikacije odžavam predavanja. Teme koje ću predavati su presing u rukometu i odbrana 4-1-1. Očekuje se oko 30 studenata i još 70 drugih kolega da prisustvuju predavanju.
Kakav je status sa reprezentacijom Gruziije?
– U ovom momentu sve je neizvesno. Bile su u planu akcije u Aprilu i Junu i da tako privedemo kraju planiranih godinu dana saradnje i onda da vidimo sta i kako dalje. Posle ove krize sa Korona virusom sve je jako neizvesno i videcemo tokom leta da li ce se nesto promeniti nabolje.
Planovi za narednu sezonu?
– Planovi za narednu sezonu su neizvesni. Ovde pratim dešavanja u Klubu i čekam rasplet da bih mogao dalje da planiram. Jedna od mogućih opcija je i povratak u Srbiju. Najbitnije je da sve ovo brzo prođe, da se rukomet vrati u dvorane i mi sa njim i svakako ću razmotriti šta je najbolje za mene i moju porodicu, zaključio je Nikola Maksimović